Budim se,novi je dan.
Pogledom kružim po zadimljenoj,neprozračnoj sobi.
Sunce uporno pokušava doprijeti kroz moje zatvorene zastore.
Daj,nestani više..pomislim u sebi.
Ne želim se vrtit više u začaranom krugu
I ispričavat se što se uvijek vraćam tebi,kao jedinoj svjetloj točki u sredini.
Nije namjerno znaš i sam.
Srce želi sanjati,ja ga ne želim budit više.
U redu je,mogu ja i sama sanjati,bez tebe..
Samo molim te,ne budi me,dopusti da sanjam,
Na kraju krajeva,barem to zaslužujem?
Zatvaram oči,sve je tako daleko od pogleda
Ali ne i od srca,od misli i želja.
Ne želim da se više sve okreće oko istoga,
Kvragu..svijet se mijenja,želim i ja.
Nalazim svoje mjesto odjednom!
Tako dugo mi je trebalo.
Psst..odlazi sad i ostavi me.

Odjednom počneš zavaravati samu sebe i uvjeravat se
da se mijenja,da obećanja postaju stvarnost,a onda..Što se dogodi?
Kao i obično,nastupa vrtlog želja,jada,ironije.
Dao je tračak nade,kako bi me ismijao,ništa više.
Krvarim..
Krv je posvuda po prostoriji
Po nožu
I po srcu!
Vidiš li što si napravio..Ha?
Ne smiji se tako glasno,predstava je završila,nema publike.
Sad smo samo nas dvoje.
Samo mi stojimo na pozornici iza zatvorenih zastora,
daj pokaži svoje pravo lice napokon.
Otkrij mi tko si ti,
ti prokleta sjeno što me pratiš već dugo.
Prestani,nije zabavno raditi takvo što iza mojih leđa.
Zar ne vidiš da i ona krvare? Pusti me jednostavno..
Uživaš li?
Voliš kada teču potoci niz moje oči,ruke,vrat...
Potoci boli i krikova..kad se utapam u vlastitoj boli.
Prepuštam se,ne želim plivati.
Krv je došla do grla.
Kriknuh...

Osjetiš li i ti sličnu bol..?
Gorčinu..
Patnju..
Mizeriju..
Gadljivost..
Poniženje..nadasve?!
Osjetiš li...
Ne vjerujem da jesi,osoba koja osjeća to,nije spremna tako postupati.
Duša puna ljubavi,luta sad nepoznatim predjelima moga bića.
Nikad me nisi razumio,
pokušavala sam na mnoge načine biti shvaćena,ali bezuspješno.
Tražim riječi utjehe na krivim mjestima.
Ma,ne razumiješ jednostavno...
Ne treba mi rijeka,dovoljna bi bila samo kap.
Ali ona prava kap,kap tvoje ljubavi..
Proklinjem sudbinu,čemu to?
Ja sam jedini krivac za ovaj zločin.
Ostale su samo loše navike,vraćanje na ona mjesta gdje sam padala.
Da li sam samo prokleta,ti skupa sa mnom?
Ili je pak život umiješao ruke,stisnuo nam umove i otvorio srca?
Neznam...al još uvijek osluškujem tvoje korake,čekam ih!
Hoćeš li se vratiti,ponovo mi doći?
Ili će ovo ostat još jedna neizliječena rana?